ON:

### Planet Coruscant ###

Dan je na Coruscantu. Za neke je to dan kao i svaki drugi, tek jedan period koji ce proci i postati dio velike cjeline koji zovemo proslost. Za Alexandra Fallwinda on ce ,ipak, biti nesto posebno. Za njega ce to biti dan na koji se spremao citavog svog zivota naporno trenirajuci i cekajuci ga sa zatomljenom nestrpljivoscu. On ce danas otici na putovanje na Roon gdje ce, zajedno s drugim mladicima, zapoceti jos jedan niz treninga kako bi napokon postao Jedi, bice kojima se oduvijek divio i zelio postati jedan od njih. Velikom snagom volje, ali i osjetljivoscu na Silu i drugim kvalitetama on se trenirao od svoje seste godine i u svojim treninzima pokazivao znakove napredovanja. Sada, nakon cetrnaest godina obuke pocinje jos jedna, vjerojatno inajteza ali i najvaznija obuka.

Do teretnjaka kojim je trebao krenuti dopratili su ga majka i otac.

"Cuvaj se sine" davala je majka psljednje savjete "U torbi imas hrane, nesto rezervne odjece i drugih potrepstina. Kad god trebas..." kanila je izrecitirati citav niz majcinskh savjeta ali je prekine otac.

"Reena" blago ju opomenu "on se zna cuvati, ne brini. I sama znas koliko je on odgovoran."

Zatim se okrenu sinu i rece mu: "Sine, ti znas koliko se tvoja majka i ja ponosimo tobom i koliko te volimo. Danas je najsretniji dan u mome zivotu. Uvijek budi na visini zadatka i slusaj ucitelje. Oni ce ti sada zamijeniti majku i mene, mozda cak i vazniji roditelji jer ce ti oni dati nesto vise, nesto sto ti majka i ja nismo mogli. Slusaj ih dobro, kao sto si i nas, i postat ces veliki Jedi i veliki covjek."

"Hocu, oce." rece mladic. "I ja se ponosim vama sto ste mi vi roditelji. Hvala vam za sve sto se ucinili za mene. Ostajte mi dobro i ne brinite za mene." Vrata teretnjaka lagano su se otvarala, i prvi putnici pocevse se motati oko njih.

"Moram poci" rece Alexandar ocu i majci. Majka je s velikim naporom suzdrzavala suze. Ipak, u tom trenutku jedna izdajnicka suza skotrlja joj se ni obraz.

"Oh, sine" rece placnim glasom "Hocemo li te ikada vise vidjeti?" upita placnim glasom.

"Hocete, majko" kimnu mladic samouvjereno. "Naravno da hocete."

"Podji sada sine." opomenu ga otac. "Nemoj da te cekaju."

Poljubivsi jos jednom majku i oca, Alexandar se okrene i podje. Na vratima teretnjaka jos jednom se okrenu prema njima,mahnuvsi im. Stajao je jos trenutak tako, a onda se okrene i odlucnim korakom stupi u teretnjak.

Rastanak s rodnim mjestom na kojemu je proveo dvadeset godina, s roditeljima, uciteljima i prijateljima bolio ga je vise nego sto se po njemu moglo naslutiti. Jedino njegova samokontrola pomagala mu je ostati tako smirenim i pomalo hladnim na povrsini.

Na mjestu kraj njegovog vec je sjedio mladic kojemu je s vrata Alexandar vidio samo potiljak . Pridje mu i  spusti se na sjedalo pokraj njegovog.

"Hej" rece mu Alexandar sa smjeskom. "Ti si se ipak uspio ukrcati prije mene."

Do njega je sjedio Kyle Mon` Dragon, mladic orijaskih razmjera, visok vise od sest stopa i skladno tome i sirok. U usporedbi s njim Alexandar je izgledao mizerno. Snazno tijelo, medjutim, on je nosio s lakocom i leprsavosti koja nikako nije bila u skladu s njegovom fizickom konstitucijom.Kosa mu je bila dugacka do ramena, upotpunjujuci tako njegovu masivnu pojavu. I on je, kao i Alexandar, taj dan krenuo na putovanje na Roon.

"Da," odgovori mu "A kako si se ti rastao sa svojima?" upita Alexandera.

"Usko" prizna ovaj. Oni su bili prijatelji otkad su znali za sebe. Obojica su rodjeni na Coruscantu gdje su i trenirali.

Druzili su se, trenirali, i uopce, poznavali su se zaista dobro. Teretnjak se lagano poceo odlijepljivati od tla.

Alexanderovo dotad mirno lice, sada se nekako naboralo, kao da u sebi trpi neku bol.

"Nesto nije u redu?" upita ga Kyle

"Ah," rece tada prisjetivsi se "Opet tvoj strah od letenja, ha?"

"Nije to bas strah," pobuni se ovaj "prije osjcaj nelagode, nemira... ne znam. Let jos nekako mogu podnijeti, ali ova podizanja i spustanja... to me nekako... uznemiruje." objasni Alexandar.

"Hajde, hajde" rece mu ovaj kroz smijeh "prezivjet ces ti, ne brini."

"Pa, buduci da nemamo pametnijeg posla do Roona," rece Alexandar "ja cu malo odspavati. Prosle noci ionako nisam oka sklopio."

"Kako hoces" odgovori Kyle "ja cu malo jos jednom promisliti o svemu."

### Roon ###

"Alex, probudi se" trgne Alexandera iz sna glas njegovog prijatelja. "Hajde vise covjece, ustaj, stigli smo!" Ovaj ustane trljajuci oci. Medjutim, nesto nije bilo u redu. Opet je imao onaj dobro poznati osjecaj u zelucu.

"Kyle?" upita oprezno. "Zasto mi se opet cini da letimo, iako smo stigli?

"Zato sto letimo" odgovori mu ovaj jednostavno. "Lebdimo, zapravo."

"Sto sad to znaci?" upita Alexandar

"Uskoro cemo saznati." rece Kyle. Krenuli su do izlaznih vrata, praceni covjekom koji je, cini se, bio zaduzen objasniti im situaciju.

"Zasto ne prizemljimo?" upita Kyle covjeka.

"Takva je nareba odozdola" odgovori covjek. Ocito ni njemu nije bilo sve jasno. Vrata se otvorise. Pred trojicom ljudi ukaze se prostor od kojih desetak metara od broda do zemlje.

"Naredit cu da se bace uzadi kako bi se gospoda mogla spustiti" obrati im se covjek.

"Ne dajte se smetati" odgovori mu Kyle sa smjeskom. "Skocit cemo" rece jednostavno.

"Skociti?" covjek ce zaprepasteno. "Gospodine, pa to je visina..."

"Ne brinite," smiri ga i Alexandar "znamo sto radimo."

"U redu." rece covjek i okrene se, jos uvijek vidno zbunjen.

"Krasno" gundjao je Alexandar "prvo let, sada skok. Pitam se sto nas jos sve ceka."

"Pa sto," slegne Kyle ramenima. "Ti ionako ne volis prizemljavanja." Rekavsi to skoci kroz otvor vrata. Tiho uzdahnuvsi, Alexandar se uputi za njim. Takvi skokovi nisu im predstavljali ozbiljniji problem. Ako bi okolnosti zahtijevale, mogli bi skociti i s vecih visina. Obojica se meko docekavse nogama, a zatim otkotrljaju nakratko u stranu, oslobadjajuci se na taj nacin velike kineticke energije skoka.

"Eto nas, kolega" rece Kyle "Hajdemo se upoznati s ostalima."

OFF:

Evo cijenjeni narode, stigose i Kyle i Alex. Da se zna, ovo je bio zajednicki nas dogovor da stignemo zajedno. Danas ocekujte i

njegov post.

JI Alexandar Fallwind

Jedi Order

Roon

ON:

###Roon##

Mladi covjek probudio se u svojoj sobi, ne shvacajuci u prvi mah gdje se nalazi. Onda mu misao prohuja glavom i

on se prisjeti svega.

~Roon~ pomisli Alexandar. ~Moj novi dom~ Ustao je iz kreveta a potom ga uredno slozio te se obukao. Sjeo je na pod

sobe u tradicionalni polozaj i poceo meditirati. On je to najvise volio ovdje raditi, iako mu je na raspolaganju bila i soba za meditaciju.

###Planet Coruscant, nekoliko dana ranije###

Velika vjezbaonica je bila gotovo potpuno prazna. Samo su dva covjeka sjedila na strunjacama u jednom njezinom uglu i nesto tiho

razgovarali.

"Je li ti zao sto odlazis?" upita postariji covjek Alexandra.

"Vi to znate bolje nego ja, Ucitelju" odgovori. "Ne, nije mi zao. Jedino sto mi je tesko ostaviti ovdje sve sto sam ovdje imao

ili stekao. Roditelje, prijatelje, dom i Vas Ucitelju moj."

"Razumije se, razumije se" odobri ovaj visestrukim kimanjem glave. "Pitam te zato sto odavde moras otici oslobodjen svih

balasta i cistoga uma. Jedino tako ce tvoje putovanje imati smisla, a cilj biti osiguran.

"Da, Ucitelju"

"Dalje, treninge na Roonu nastoj odradjivati barem onako kako si ovdje." nastavi Ucitelj. "Ja nikad nisam imao na tebe ni

mrvicu primjedbe. Bio si vrijedan, bistar a što je najvaznije prema Tamnoj strani nikad nisi pokazivao ni malo naklonosti.

Zelim da tako nastavis i na Roonu. Jos i bolje, cak, jer ce tamo treninzi biti vjerojatno mnogo naporniji, a utoliko i opasniji."

Sada je u velikoj prostoriji nastala jos veca tisina. Ucitelj i ucenik sjedili su i sutili, svatko zadubljen u svoje misli. Alexandar

je sutio i zbog toga sto nije zelio prvi progovoriti i tako prekinuti Uciteljeve misli.

"Nazalost" progovori Ucitelj, "zbog spleta okolnosti i novog diplomatskog zadatka na koji sam poslan, necu te moci ispratiti na

tvom odlasku."

"Ovo je dakle, rastanak" progovori Alexandar osjecajuci najednom ujed gorcine u grlu.

"Ne, nije" negira Ucitelj. "kako pupcana vrpca povezuje majku i dijete, tako ce nas povezivati Sila. A to je veza koju nitko

ne moze raskinuti."

"Idi sada, dijete. Idi kuci i dobro se odmori." Rekavsi to, on ustane. Nakon njega ustane i Alexandar te mu se nakloni.

"Da, Ucitelju."

"Idi ti samo, ja cu ostati jos malo ovdje sam sa svojim mislima" rece Ucitelj

"Neka Sila uvijek bude s tobom, prijatelju moj." pozdravi Ucitelj Alexandra.

"Neka Sila bude uvijek s vama, Ucitelju."

###Roon, sadasnjost###

~Mirni budite Ucitelju,~ mislio je mladic ~Ovdje cu se jos vise i jace truditi. Ne bojte se, ja Vas necu razocarati.~

Zatim ustane s poda. Vani je bio jos mrak. ~Nadam se da cu uskoro porazgovarati sa svojim novim tajanstvenim Uciteljom.

Mada jos ni ne znam jesu li stigli svi Initiatei. Vrijeme je da nekoga upoznam~ pomisli mladic.

OFF:

Jedi Initiate Alexandar Fallwind

Jedi Order

Roon

Evo nakon ovog posta krecem u upoznavanje Initiatea. Nemojte zamjeriti ako je post bio kratak, ali ovih zadnjih dana nemam

bas mnogo inspiracije. Pozdrav svima! :D